.
Oliver und Petar Dragojevic - Istog smo roda
Njene su oci ljepota svijeta,
kada se smije i kad place.
Ne mogu vise zivjet bez nje,
niti ja mogu voljeti jace.
Ljubav je sreca koja nas nadje
mozda tek jednom za zivot cijeli,
zato je cuvaj i njezno ljubi,
svakom se jutru kraj nje veseli.
Pricaj mi o njoj ove noci,
nek kao vino teku rijeci,
skoro ce zora, mora se poci,
a ja ti imam puno za reci.
Jer, istog smo roda, iste smo loze,
krv nije voda, nisu ni suze,
isto je more, i ovo sunce
stavilo pecat na dusu i srce.
Sve moje nade, svi moji snovi,
pre nje su tako nestvarni bili,
sada ih zivim punim zivotom,
jer volim onu koja me voli.
Pricaj mi o njoj ove noci,
nek kao vino teku rijeci.
Skoro ce zora, mora se poci,
a ja ti imam puno za reci.
Jer, istog smo roda...